SRETNA SLAVA
Danas je Savindan,
praznik u spomen na velikog srpskog prosvetitelja i zaštitnika školstva
Svetog Savu, oca srpske državotvornosti, prvog srpskog arhiepiskopa,
utemeljivača srpske diplomatije, književnosti, zakonodavstva,
zdravstva. Prva proslava Svetog Save kao školskog patrona održana je
1812. u Zemunu, odakle se brzo proširila u sve delove srpstva. Himna
Svetom Savi prvi put je izvedena 1839. u Segedinu, a za školsku slavu u
kneževini Srbiji Savindan je proglašen u januaru 1840. Najmlađi sin
velikog župana Stefana Nemanje, rođen kao Rastko Nemanjić, kao mladić
je 1192. otišao u Svetu Goru i zamonašio se u ruskom manastiru Sveti
Pantelejmon, a posle očeve smrti 1200, vodio je državnu politiku s
bratom, kraljem Stefanom Prvovenčanim. U Nikeji je 1219. od romejskog
(vizantijskog) cara Teodora I Laskarisa i vaseljenskog patrijarha
Manojla I Haritopula izdejstvovao autokefalnost (samostalnost) srpske
crkve i srpsku arhiepiskopiju, za čije je sedište odredio manastir
Žiču. Srpske zemlje podelio je na deset episkopija. U Raškoj je bilo
osam episkopija - Žiča, Ras, Toplica, Moravica, Dabar, Budimlje, Hvosno
i Prizren, jedna u Zeti (na Miholjskoj Prevlaci u Bokokotorskom zalivu)
i jedna u Zahumlju (Ston na Pelješcu). Arhiepiskopija i posebno
najzapadnije episkopije na Prevlaci i u Stonu bile su glavna brana
agresivnom papstvu koje se učvrstilo na Balkanskom poluostrvu posle
Četvrtog krstaškog rata od 1202. do 1204. S putovanja po Bliskom istoku
doneo je velike svetinje - delove Časnog krsta, deo Hristovog trnovog
venca, igumansko žezlo koje mu je proročanstvom ostavio Sveti Sava
Osvećeni iz Palestine, ikonu Bogorodice Trojeručice, nošenu u bojevima
ispred vojske do propasti srpske srednjovekovne države. Veoma
obrazovan, napisao je manastirske tipike (monaški ustavi) - Karejski,
Hilandarski i Studenički. Kapitalni značaj imao je njegov prevod s
grčkog "Šeste novele" svetog cara Justinijana Velikog - koju je očistio
od kasnijih nepravoslavnih dodataka - osnovni pravoslavni politički i
državno-pravni dokument u kojem je objašnjena ideja simfonije
(saglasje) crkve i države. "Šesta novela" (Zakonopravilo ili Krmčija,
od reči krma - upravljanje) sa srpskog je prevedena na jezike ostalih
pravoslavnih naroda. Simbol simfonije je dvoglavi orao i prvi srpski
dvoglavi orao predstavljao je Svetog Savu i njegovog brata svetog
kralja Stefana Prvovenčanog (sveti Simon). U pravoslavnoj crkvi Svetog
Savu nazivaju i Ravnoapostolni (ravan apostolima) i Mirotvorac, jer je
1208. u manastiru Studenica nad mrtvim očevim telom koje je preneo sa
Svete Gore izmirio braću Vukana i Stefana i tako zaustavio građanski
rat koji je pod pritiskom rimokatoličke crkve započeo Vukan, a
diplomatskim misijama unosio je mir i među balkanske narode. Njegov
kult je veoma snažan kod svih pravoslavnih naroda Balkana i u Rusiji. U
delu "Život Gospodina Nemanje" (Sveti Simeon) opisao je očev život.
Zajedno s njim, u junu 1198. od romejskog cara Aleksija III Anđela
izdejstvovao je hrisovulju na osnovu koje je podigao manastir Hilandar,
učinivši ga centrom srpskog crkvenog i književnog života
1 Komentari |
0 Trekbekovi
lep dan posvećen čoveku koji je mnogo učinio za srpski narod. hvala mahamaja na ovako lepom i poučnom postu.
Prijatno!
Autor domacica — 27 Jan 2008, 13:03