Ako smo pali, padu smo bili skloni...

JESENJI DAN

Generalna — Autor mahamaja @ 12:51

 

Arsen Dedić - Moderato Cantabile


Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta

Reci dali ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a neznati gdje

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Nikad žaliti nećeš
svoje stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bićes slobodna sad

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak

 

 


Branko Miljkovic

Generalna — Autor mahamaja @ 11:31

Poeziju će svi pisati



San je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga
ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJU
ali:
HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVA
KAO ŠTO SU SUŽNJI PEVALI O NJOJ


JESENJI DAN

Generalna — Autor mahamaja @ 09:33





Gospode, čas je. Leto beše dugo.
Spusti sjene na sunčane ure
a vetre pusti da poljima jure.

Zapovedi svežinu zadnjem voću;
podaj mu jos dva južnija dana,
neka ispod ploda savine se grana,
a vinu zapovedi poslednju slatkoću.

Ko sad nema kuće, taj je više
sagraditi neće. Ko je sada sam,
ostaće sam, da sluša romon kiše
bdije, čita, duga pisma piše i luta alejama
gde dah jesenjeg vetra suho
li
R
. M. Rilke
še.


DOBRO JUTRO SVETE...

Generalna — Autor mahamaja @ 08:41

svet 

PRIJATELJSTVO

...Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.

On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.

Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći "ne", niti se suzdržavate od "da".

I kad on ćuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;

Jer, bez reči, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dele s radošću koja se ne izvikuje.

Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti jasnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru jasnija iz doline.

I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.

Jer, ljubav koja ne traži ništa drugo do objašnjavanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.

I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.

Jer, šta vam je prijatelj ako ga tražite da s vama ubija vreme?

Potražite ga uvek da oživite vreme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;

I neka u slatkoći prijateljstva bude smeha, i deobe radosti.

Jer, u svežini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se

 (Dalje)

Sjaj u travi...

Generalna — Autor mahamaja @ 02:34


Sada,kada nista na svetu ne moze vratiti dane prohujalog leta
nas sjaj u travi i bljestavost sveta,ne treba tugovati,
vec traziti snage u onom sto je ostalo i s tim ziveti...
zboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava,zaboravimo da smo
se voleli,da smo se svadjalii da smo bili krivi..
pozurimo,s danima i danima sto ce doci
mozda cemo se naci jedanput na malom vrhu zivota i nizrecene tajne
hteti jedno drugom da kazemo,al`proci cemo jedno kraj drugog kao
stranci jedan skrenuti pogled bi ce sve sto cemo jedno drugom moci dati...
zaboravicu oci i necu posmatrati zvezde koje me na tebe neobicno
podsecaju...ne boj se,jednom ces se zaljubiti al`ljubices zato sto ce te
nesto na toj zeni podsecati na mene..bio si moje veliko prolece
uspomena koja ce dugo ziveti u buducnosti koje cu se secati...
oseticu tugu jer sam tebe volela bi ce to ironija tuge...
nestace sjaj u travi,nestace velicanstvenost sveta...
ostace bleda slika onog sto je proslo...


William Wordsworth (l770-1850)

 


POZIV - Oriah Mountain

Generalna — Autor mahamaja @ 00:40


 

Ne zanima me čime se baviš u životu!
Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi?
Ne zanima me koliko ti je godina!
Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život?
Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s mjesecom!
Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skrutio i zatvorio iz straha od dodatne boli? Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio? Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića?
Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita!
Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran, možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pri tom ne izdaš svoju dušu, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan? Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti svoj život? Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim ili mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: DA?
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš!
Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži, i učiniti što se mora kako bi nahranio djecu?
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio dovde!
Želim znati hoćeš li sa mnom stati u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš?
Ne zanima me ni gdje si, ni što, ni s kim si učio!
Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane? Želim znati možeš li biti sam sa sobom sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine?

(Oriah, planinska sanjarka, indijanska starješica )


Powered by blog.rs