Ladja...
u zla vremena, kad me slome tuge neke, branim se lepotom...
1898. - Rođen je Federiko Garsija Lorka
španski pesnik iz Granade. Njegov arijelski lirizam pun najsmelijih
obrta, neočekivanih metafora, zrelo osećajan i detinje bezazlen,
lirizam koji crpe snagu iz andaluzijskog tla - ostaje neponovljiva
umetnost. U želji da približi klasike narodu, stvorio je putujuće
pozorište i s njim obilazio najzabačenije krajeve Španije. Glavna dela:
"Ciganski Romansero", "Pesnik u Njujorku", "Tameritski divan", "Krvave
svadbe", "Dom Bernarde Albe"...
Drveta!
Jeste li zvezde odapete s' neba?
Koji vas strašni ratnici poslaše?
Ili ste nekad možda bili zvezde?
Muziku vašu toči duša ptica, ptica nebeske radosti i tuge.
Drveta!
Da vam kvrgavo korenje pod zemljom ne druguje slučajno s mojim srcem?
Federico Garcia Lorca
"Dakle, ti bi želeo da razgovaraš sa mnom?" reče Bog.
"Ako imaš vremena" rekoh.
Bog se nasmeši."Moje je vreme večnost" .
"Šta si me hteo pitati?"
"Šta te najviše iznenadjuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Što im je detinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi želeli ponovo biti deca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju usko o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što zive kao da nikada neće umreti, a onda umiru kao da nikada nisu živeli."
Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želeo da tvoja deca nauče?"
Osmehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voleti.
Da nauče da nije najvrednije ono što poseduju, nego ko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uporedjivati s drugima ...Da nauče kako nije bogat onaj čovek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izleči.
Da nauče opraštati.... tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nežno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi.
Da nauče da dve osobe mogu promatrati istu stvar, a videti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.
Da nauče kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio."
Стефан деспот,
најслађем, најљубазнијему
и нераздвојном срца мог,
сугубо жељеном, и много,
премудрошћу обилном,
царства мог искреноме,
(име рекавши),
љубазан у Господу целов,
и неоскудно с тим
милости наше даровање.
Лето и весну Господ сазда,
што и псалмопевац каза,
красоте у њима многе,
птицама брзо, весеља пуно прелетање
и горама врхове,
и луговима пространства,
и пољима ширине;
ваздуха танког
дивотним неким
гласима оглашење;
и земаљске дароносе
мирисног цвета, и травоносне;
но и човекове бити саме
обнову и разиграње
достојно ко да искаже?
Али све ово
и чудодела Божја ина,
што ни оштровидни ум
сагледати не може,
љубав све превасходи, —
и није чудо,
јер љубав је Бог,
као што рече Јован Громовник.
Свака лажа места у љубави нема,
јер Каин, љубави туђ, Авељу рече:
„Изиђимо у поље.”
Бистротечно и оштро
љубави је дело.
добродетељ превазиђе сваку.
Лепо Давид ову рекав украшава:
„К'о миро с главе
на браду силази Арону,
и к'о аермонска роса
на горе што силази сионске.”
Јуноше и деве,
љубави прикладни,
љубав узљубите,
ал' право и незазорно,
младићство да не повредите и девство,
божанственоме чим наше
пријања биће,
божанствено да не узнегодује.
Јер Апостол рече,
Божјега Светога Духа не растужујте,
знамење што јавно њиме
добисте у крштењу.
Заједно бејасмо, друг другу близу,
ил' телом или духом,
но да ли горе раздвојише нас,
да ли реке,
Давид да рече: „Горе Гелвујске
дажд на вас да не сиђе, ни роса.
Саула јер не сачувасте,
ни Јонатана?”
О безлобља Давидова,
чујте, цареви, чујте,
Саула ли оплакујеш, нађени?
Јер нађох, рече Бог,
човека по срцу мојему.
Ветри да сукобе се с рекама,
и да исуше,
као за Мојсија море,
судије као за Исуса,
ћивота ради Јордан.
И снова да саставимо се,
и снова да видимо се,
и снова у Христу да сјединимо се,
самоме том,
коме слава са Оцем
и са Духом Светим
у бескрај на веке,
амин.
~ КРАЈ ~
Dobro jutro, ljubavi!
Opet nismo spavali.
Zadnje zrno kafe kuham,
da nas probudi.
Netko nam je kriv za sve, oo!
Kažeš - krevet tjesan je, oo
Sada je svejedno...
Zbogom, mali anđele!
Ja uvijek nosim kofer ljubavi,
zato ti ne brini!
U njemu njanjaju sad svi,
koji su me voljeli!
Ja nosim kofer ljubavi,
zato me ne traži,
tako si mi draži!
Nama je već godina...
Čitam ti sa usana...
Ljubav nam se topi, kao prva pahulja.
Gumicom obriši me, oo
Moje ime, brojeve, oo
Meni je svejedno...
Zbogom, mali anđele!
Ja uvijek nosim kofer ljubavi,
zato ti ne brini!
U njemu njanjaju sad svi,
koji su me voljeli!
Ja nosim kofer ljubavi,
zato me ne traži,
tako si mi draži!
Kofer ljubavi,
Veliki, crveni.
U njemu njanjaju sad svi,
koji su me voljeli.
Ja nosim kofer ljubavi,
zato ti ne brini!
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli!
Kaliopi
Dragi & drage moje, ne cestitah Vam na vreme Vaskrs, ne zamerite, malo sam putovala, isla u prirodu...
Znajte da vas volim, i da sam Vam u srcu pozelela svako dobro od Vaskrslog Gospoda!
Powered by blog.rs