Ako smo pali, padu smo bili skloni...

Ladja...

Sreca — Autor mahamaja @ 11:36

 u zla vremena, kad me slome tuge neke, branim se lepotom...

http://i82.photobucket.com/albums/j248/mahamaja/poezija%20u%20slici/ladja1.gif


.........................

Sreca — Autor mahamaja @ 09:28
http://i82.photobucket.com/albums/j248/mahamaja/tnt/SRCEDOBRO-JUTRO.gif

Na danasnji dan

Sreca — Autor mahamaja @ 18:15

 1898. - Rođen je Federiko Garsija Lorka
španski pesnik iz Granade. Njegov arijelski lirizam pun najsmelijih obrta, neočekivanih metafora, zrelo osećajan i detinje bezazlen, lirizam koji crpe snagu iz andaluzijskog tla - ostaje neponovljiva umetnost. U želji da približi klasike narodu, stvorio je putujuće pozorište i s njim obilazio najzabačenije krajeve Španije. Glavna dela: "Ciganski Romansero", "Pesnik u Njujorku", "Tameritski divan", "Krvave svadbe", "Dom Bernarde Albe"...

http://i176.photobucket.com/albums/w190/Foxey_2007/6115lfdzyshhw6GOTH.gif 

http://i82.photobucket.com/albums/j248/mahamaja/vesticarenje/graphic-247.gif

Drveta!
Jeste li zvezde odapete s' neba?
Koji vas strašni ratnici poslaše?
Ili ste nekad možda bili zvezde?
Muziku vašu toči duša ptica, ptica nebeske radosti i tuge.
Drveta!
Da vam kvrgavo korenje pod zemljom ne druguje slučajno s mojim srcem?


Federico Garcia Lorca


Miljkovica nikad dosta....

Sreca — Autor mahamaja @ 23:12
http://i82.photobucket.com/albums/j248/mahamaja/poezija%20u%20slici/ubi-me-prejaka-rec.gif

nekom, sasvim posebnom....

Sreca — Autor mahamaja @ 09:22
http://i82.photobucket.com/albums/j248/mahamaja/poezija%20u%20slici/cudo-copy.jpg

Cvet....

Sreca — Autor mahamaja @ 10:25


 
Evo cveta dovoljno smelog da miriše
Na praznom mestu i u uspomeni
B. Miljkovic

Razgovor....

Sreca — Autor mahamaja @ 22:48

"Dakle, ti bi želeo da razgovaraš sa mnom?" reče Bog.

"Ako imaš vremena" rekoh.

Bog se nasmeši."Moje je vreme večnost" .

"Šta si me hteo pitati?"

"Šta te najviše iznenadjuje kod ljudi?"

Bog odgovori:

"Što im je detinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi želeli ponovo biti deca.

Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.

Što razmišljaju usko o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.

Što zive kao da nikada neće umreti, a onda umiru kao da nikada nisu živeli."

Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.

Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želeo da tvoja deca nauče?"

Osmehujući se, Bog odgovori:

"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voleti.

Da nauče da nije najvrednije ono što poseduju, nego ko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uporedjivati s drugima ...Da nauče kako nije bogat onaj čovek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izleči.

Da nauče opraštati.... tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nežno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.

Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi.

Da nauče da dve osobe mogu promatrati istu stvar, a videti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.

Da nauče kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.

http://i82.photobucket.com/albums/j248/mahamaja/Freends/thfriends-1-1.png

Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio."


Стефан Лазаревић (1377-1427)

Sreca — Autor mahamaja @ 23:50

http://www.sokart.ch/srpski/images/knjizevnici/despot_stefan_lazarevic.jpg

Слово љубави

1

Стефан деспот,
најслађем, најљубазнијему
и нераздвојном срца мог,
сугубо жељеном, и много,
премудрошћу обилном,
царства мог искреноме,
(име рекавши),
љубазан у Господу целов,
и неоскудно с тим
милости наше даровање.

2

Лето и весну Господ сазда,
што и псалмопевац каза,
красоте у њима многе,
птицама брзо, весеља пуно прелетање
и горама врхове,
и луговима пространства,
и пољима ширине;
ваздуха танког
дивотним неким
гласима оглашење;
и земаљске дароносе
мирисног цвета, и травоносне;
но и човекове бити саме
обнову и разиграње
достојно ко да искаже?

3

Али све ово
и чудодела Божја ина,
што ни оштровидни ум
сагледати не може,
љубав све превасходи, —
и није чудо,
јер љубав је Бог,
као што рече Јован Громовник.

4

Свака лажа места у љубави нема,
јер Каин, љубави туђ, Авељу рече:
„Изиђимо у поље.”

5

Бистротечно и оштро
љубави је дело.
добродетељ превазиђе сваку.

6

Лепо Давид ову рекав украшава:
„К'о миро с главе
на браду силази Арону,
и к'о аермонска роса
на горе што силази сионске.”

7

Јуноше и деве,
љубави прикладни,
љубав узљубите,
ал' право и незазорно,
младићство да не повредите и девство,
божанственоме чим наше
пријања биће,
божанствено да не узнегодује.
Јер Апостол рече,
Божјега Светога Духа не растужујте,
знамење што јавно њиме
добисте у крштењу.

8

Заједно бејасмо, друг другу близу,
ил' телом или духом,
но да ли горе раздвојише нас,
да ли реке,
Давид да рече: „Горе Гелвујске
дажд на вас да не сиђе, ни роса.
Саула јер не сачувасте,
ни Јонатана?”
О безлобља Давидова,
чујте, цареви, чујте,
Саула ли оплакујеш, нађени?
Јер нађох, рече Бог,
човека по срцу мојему.

9

Ветри да сукобе се с рекама,
и да исуше,
као за Мојсија море,
судије као за Исуса,
ћивота ради Јордан.

10

И снова да саставимо се,
и снова да видимо се,
и снова у Христу да сјединимо се,
самоме том,
коме слава са Оцем
и са Духом Светим
у бескрај на веке,
амин.

~ КРАЈ ~


Kofer ljubavi...

Sreca — Autor mahamaja @ 14:27



Slika

Dobro jutro, ljubavi!
Opet nismo spavali.
Zadnje zrno kafe kuham,
da nas probudi.

Netko nam je kriv za sve, oo!
Kažeš - krevet tjesan je, oo
Sada je svejedno...
Zbogom, mali anđele!

Ja uvijek nosim kofer ljubavi,
zato ti ne brini!
U njemu njanjaju sad svi,
koji su me voljeli!
Ja nosim kofer ljubavi,
zato me ne traži,
tako si mi draži!

Nama je već godina...
Čitam ti sa usana...
Ljubav nam se topi, kao prva pahulja.
Gumicom obriši me, oo
Moje ime, brojeve, oo
Meni je svejedno...
Zbogom, mali anđele!

Ja uvijek nosim kofer ljubavi,
zato ti ne brini!
U njemu njanjaju sad svi,
koji su me voljeli!
Ja nosim kofer ljubavi,
zato me ne traži,
tako si mi draži!

Kofer ljubavi,
Veliki, crveni.
U njemu njanjaju sad svi,
koji su me voljeli.

Ja nosim kofer ljubavi,
zato ti ne brini!
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli!

 

Kaliopi

 


NEKAKO S PROLJECA...

Sreca — Autor mahamaja @ 13:58

Slika
Nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza

Nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza

Ref.
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s proljeca

Nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire

Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza

Nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

A hocu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa, bas te voli, najdraza...

Nikad nije kasno....

Sreca — Autor mahamaja @ 13:10
http://i49.photobucket.com/albums/f299/jaclin98/extras/2ibmdlt.gif

Жди меня

Sreca — Autor mahamaja @ 10:00


Константин Симонов

Жди меня

Жди меня, и я вернусь.
Только очень жди,
Жди, когда наводят грусть
Желтые дожди,
Жди, когда снега метут,
Жди, когда жара,
Жди, когда других не ждут,
Позабыв вчера.
Жди, когда из дальних мест
Писем не придет,
Жди, когда уж надоест
Всем, кто вместе ждет.

Жди меня, и я вернусь,
Не желай добра
Всем, кто знает наизусть,
Что забыть пора.
Пусть поверят сын и мать
В то, что нет меня,
Пусть друзья устанут ждать,
Сядут у огня,
Выпьют горькое вино
На помин души...
Жди. И с ними заодно
Выпить не спеши.

Жди меня, и я вернусь,
Всем смертям назло.
Кто не ждал меня, тот пусть
Скажет: — Повезло.
Не понять, не ждавшим им,
Как среди огня
Ожиданием своим
Ты спасла меня.
Как я выжил, будем знать
Только мы с тобой, —
Просто ты умела ждать,
Как никто другой.

~ КОНЕЦ ~

Посвящено Валентини Сыровой, 1941 г

vracam se....

Sreca — Autor mahamaja @ 09:50

Dragi & drage moje, ne cestitah Vam na vreme Vaskrs, ne zamerite, malo sam putovala, isla u prirodu...

Znajte da vas volim, i da sam Vam u srcu pozelela svako dobro od Vaskrslog Gospoda!

http://i82.photobucket.com/albums/j248/mahamaja/uskrs/thus001.gif


O prolaznosti....

Sreca — Autor mahamaja @ 01:31
http://i250.photobucket.com/albums/gg260/shiatsuka/prolaznost_transitoriet_proleca.jpg

.....

Sreca — Autor mahamaja @ 01:53
PROLECE


Jednog dana, jedan slepi covek sedeo je na stepenicima jedne zgrade, sa sesirom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:

"Slep sam, molim vas pruzite mi pomoc."

Jedan slucajni prolaznik, igrom prilika strucnjak za reklamu, koji je tuda prolazio,zaustavio se zapazajuci da je u sesiru bilo prisutno samo nekoliko metalnih novcica.

Savio se da bi mu pruzio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavsi novi natpis. U toku popodneva slucajni prolaznik se vratio do slepog coveka zapazajuci da je njegov sesir ovom prilikom bio pun novcica i novcanica.

Slepi prosjak prepoznavajuci ga po koraku uputio mu je pitanje da nije bio on taj koji je nesto napisao na kartonu i sta je to mogao napisati. Nasta ce prolaznik odgovoriti:
"Nisam napisao neistinu - samo napisah tvoju poruku na drugaciji nacin", nasmesi se i izgubi u guzvi.

I tako slepi covek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:
"Danas je prolece ... a ja ne mogu da ga vidim".

Promeni strategiju kada se oko tebe sve naopako krece i videces da ce se pre ili kasnije okrenuti na bolje.

Powered by blog.rs